ŠTO JE REVASKULARIZACIJA MIOKARDA?

Revaskularizacija miokarda ili aortokoronarno premoštenje (ACBP, CABG ili "bypass") je najčešća kardiokirurška operacija koja se danas izvodi u svijetu. Cilj operacije je premostiti mjesto na kojem je koronarna arterija sužena ili začepljena. Koronarne arterije krvne su žile koje osiguravaju srčanom mišiću neprestani dotok krvi zajedno s kisikom i hranjivim tvarima. Stanje u kojem srce ne dobiva dovoljne količine krvi za svoje potrebe naziva se ishemična (koronarna) bolest srca. U slučaju kada nedostatak kisika i hranjivih tvari postane kritičan, dio srčanog mišića može odumrijeti izazivajući infarkt miokarda (srčani udar).

Povratak na početak

 

ŠTO SE DOGAĐA KADA DOĐE DO SUŽENJA KORONARNE ARTERIJE?

Kada su koronarne arterije sužene ili zatvorene, osoba može imati bolove u prsima (angina pektoris) ili preboljeti infarkt miokarda. Kod nekih osoba, posebno dijabetičara, koronarna bolest može biti prikrivena: bolovi u prsima se ne javljaju, EKG može biti uredan, a infarkt može biti "tihi". Kod takvih osoba upravo srčani udar može biti prvi znak bolesti.

Vaš liječnik može posumnjati na koronarnu bolest srca ukoliko postoje simptomi bolesti, višestruki čimbenici rizika i/ili snažna obiteljska predispozicija za koronarnu bolest srca. Čimbenici rizika su muški spol, visoka razina kolesterola u krvi, šećerna bolest, povišeni krvni tlak i pušenje.

Prisustvo koronarne bolesti srca najčešće se potvrđuje neinvazivnim testovima, kao što je ergometrija. To je pretraga kojom se prati rad srca u opterećenju na biciklu ili pokretnoj traci. Prije i tijekom opterećenja snima se i prati EKG.

Kateterizacija srca odnosno koronarografija invazivna je pretraga kojom se uska cijev (kateter) provlači kroz arteriju u preponi prema srcu, a zatim se kontrastnom bojom prikažu koronarne arterije. Zatim se srce snimi rendgenskim zrakama, kako bi se prikazalo eventualno postojanje suženja arterija.

Nakon postavljanja dijagnoze koronarne bolesti srca, postoji više mogućnosti liječenja: liječenje lijekovima, angioplastikom i kirurško liječenje.

Povratak na početak

KOJE SU INDIKACIJE ZA KIRURŠKO LIJEČENJE?

Indikacije za revaskularizaciju miokarda prvi su puta jasno definirane rezultatima američke studije iz 1983. (Coronary Artery Surgery Study ili CASS). Studija je pokazala da je bolje preživljenje bolesnika koji su bili operirani, ako je postojalo značajno suženje stabla lijeve koronarne arterije ili kada je prisutna bolest sve tri koronarne arterije i loše stanje srca.

Revaskularizacija miokarda također je indicirana i u drugim specifičnim okolnostima ili kada se bolovi u prsima kod pojedinih bolesnika ne mogu kontrolirati lijekovima.

Važno je znati da je koronarna bolest srca složena bolest i da je stanje kod svakog bolesnika različito. Samo kardiolog i kardijalni kirurg mogu sagledati cjelokupno stanje i odlučiti koje je odgovarajuće liječenje za tog bolesnika.

Povratak na početak

KAKO SE IZVODI OPERACIJA?

Revaskularizacija miokarda je operacija koju obavljaju kardiotorakalni kirurzi. Tradicionalna tehnika sastoji se u rezu kroz prsnu kost (tzv. medijana sternotomija), kako bi se prikazalo srce i aorta. U klasičnoj tehnici bolesnik se zatim spaja na stroj za izvantjelesni krvotok (mašina srce - pluća), srce se zaustavlja posebnom otopinom koja se naziva kardioplegija, a nakon što se učine premoštenja (bypassi), srce se ponovno pokreće i bolesnik se odvaja od stroja za izvantjelesni krvotok.

Za sva premoštenja nekad su se isključivo koristile vene s noge (vena saphena magna). Vena se jednim krajem spaja na aortu, a drugim krajem na koronarnu arteriju iza mjesta na kojem je koronarna arterija sužena ili zatvorena. Slika lijevo prikazuje srce s venskim presatkom (graftom). Vidljiv je spoj vene s aortom (gore lijevo) i s koronarnom arterijom (dolje desno). 

 

Tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kardijalni kirurzi ustanovili su da se arterija s unutrašnje strane prsnog koša, unutarnja grudna arterija (arteria mammaria interna, IMA) može koristiti umjesto vene i da duže vremena ostaje prohodna. Danas se većina aortokoronarnih premoštenja vrši s kombinacijom ove arterije i vena. Ilustracija desno prikazuje lijevu unutarnju grudnu arteriju spojenu na prednju silaznu granu lijeve koronarne arterije.

Povratak na početak

 

KOJE SE NOVE TEHNIKE DANAS KORISTE?

Danas se koriste i nove tehnike kako bi se poboljšali rezultati te skratio i olakšao tijek oporavka nakon operacije. Jedna od tehnika koja poboljšava ishod je korištenje višestrukih arterijskih presadaka. S obzirom na dobra iskustva s unutarnjom grudnom arterijom koja ostaje duže prohodna, kardijalni kirurzi nastoje posljednjih godina učiniti što više (po mogućnosti sve) presatke od arterija. U tu svrhu najviše se koristi arterija radialis (palčana arterija) s podlaktice. Glavni je cilj potpune arterijske revaskularizacije miokarda produžiti prohodnost presadaka i time izbjeći potrebu za eventualnom ponovnom operacijom.

Druga tehnika kojom se nastoji poboljšati ishod operacije je operacija bez korištenja stroja za izvantjelesni krvotok. Tijekom cijelog zahvata srce nastavlja s radom, tako da se sva šivanja presadaka obavljaju na kucajućem srcu.

Ostale tehnike uključuju male rezove kroz koje se obavlja premoštenje. Te tehnike skupno se nazivaju minimalno invazivna kirurgija srca (minimally invasive heart surgery), a cilj im je smanjiti tegobe i ubrzati bolesnikov oporavak.

Povratak na početak

POSTOJE LI RIZICI ILI KOMPLIKACIJE KIRURŠKOG ZAHVATA?

Kirurška revaskularizacija miokarda nije metoda prvog izbora u liječenju koronarne bolesti srca. Kardiolozi i kardijalni kirurzi preporučuju operaciju samo kada su druge mogućnosti liječenja (liječenje lijekovima, angioplastika) iscrpljene. 

Kao i kod drugih kirurških zahvata postoje i rizici operacije kojih bolesnik mora biti svjestan. Rizici ovise o specifičnostima zdravstvenog stanja pojedinog bolesnika. Među mogućim komplikacijama aortokoronarnog premoštenja su: krvarenje, infekcija, moždani udar (što je prvenstveno vezano za dob i prethodno preboljeli moždani udar), zatajenje bubrega (što u velikoj mjeri ovisi o bubrežnoj funkciji prije operacije) i srčani udar tijekom ili nakon operacije. Procjenu rizika za pojedinog bolesnika može učiniti samo liječnik koji u obzir uzima bolesnikovo cjelokupno zdravstveno stanje. Rizik od komplikacija u pravilu ovisi o dobi, općem zdravlju, funkciji srca, pušenju i ostalim bolestima koje su eventualno prisutne.

Povratak na početak

KAKVE SU MOGUĆNOSTI DUGOTRAJNOG USPJEHA NAKON REVASKULARIZACIJE MIOKARDA?

Dugotrajni rezultati nakon revaskularizacije miokarda su izvanredni. Kod većine bolesnika dolazi do potpunog povlačenja svih simptoma nakon zahvata. Iako se simptomi mogu s vremenom ponovno javiti, velika većina bolesnika doživljava dugogodišnje olakšanje. Uz samo smanjenje simptoma, sve studije pokazuju da kirurški zahvat kod dobro postavljene indikacije produžuje život za odabranu populaciju bolesnika. Napretkom kirurške tehnike očekuju se i daljnja poboljšanja dugotrajnih rezultata nakon revaskularizacije miokarda.

Povratak na početak

POSTOJE LI ALTERNATIVE PREMOŠTENJU?

Alternative revaskularizacije miokarda su intenzivna terapija lijekovima i angioplastika kod pogodnih bolesnika. Perkutana transluminalna angioplastika (PTCA) invazivna je terapijska metoda koju provode intervencijski kardiolozi. To je postupak kojim se pomoću uske cijevi (katetera) kroz arteriju iz prepone dolazi do srca, a potom i do mjesta suženja koronarne arterije. Tada se napuhavanjem balona na vrhu katetera mjesto suženja širi.

Bolesnici se o alternativama kirurškom liječenju mogu informirati kod kardiologa ili kardijalnog kirurga.

Povratak na početak

KAKVO ĆE BITI BOLESNIKOVO STANJE NAKON REVASKULARIZACIJE MIOKARDA?

Nakon uspješnog revaskularizacije miokarda, anginozni bolovi u prsima trebali bi nestati, iako je vjerojatno da će bolesnik osjećati određenu nelagodu zbog reza kroz prsnu kost. Iznenađujuće je da i rez za većinu bolesnika nije veći problem nakon prvih 48 do 72 sata. Većina bolesnika osjeća da im se povećava energija nakon operacije. Međutim, u ranom poslijeoperacijskom tijeku vjerojatno je da će se većina bolesnika osjećati iscrpljeno dok im se organizam postupno oporavlja od kirurškog zahvata. Dugoročno, bolesnici mogu očekivati stanje koje je bolje ili barem jednako stanju prije operacije, uz duže preživljenje.

Povratak na početak

 
 
web administrator: Davor Barić   web design: Ana Berc   datum posljednjeg obnavljanja: 03.01.2007