.: Povijest
Današnji
Zavod za laboratorijsku dijagnostiku započinje svoj razvojni put još
davne 1947. godine, kada je u sastavu Vojne bolnice Zagreb osnovan mali
laboratorij kao dio Higijensko-epidemiološkog odreda. Laboratorij je bio
smješten u okviru kompleksa zgrada bolnice u Vlaškoj 87, a prostorno je
raspolagao samo jednom sobom. Tu su rađene najosnovnije hematološke
pretrage, te pregled urina, želučanog soka i stolice na krvarenje.
Voditelj laboratorija bio je dr. Zdenko Pagon, liječnik po struci.
Godinu dana potom reorganizira se
cjelokupna laboratorijska služba, pri čemu se osniva nekoliko manjih i
priručnih laboratorija, raspoređenih u sastav pojedinih bolničkih odjela,
ali se osniva i Centralni laboratorij kojim do 1950. godine rukovodi dr.
Franjo Presl, liječnik. I ovaj je laboratorij prostornim smještajem i
količinom opreme bio vrlo skroman, a osoblje laboratorija bilo je brojem
maleno i stručno neadekvatno školovano za laboratorijski rad.
Krajem 1952. god. laboratorij se
prostorno proširuje, odnosno dobiva nove prostorije u okviru kompleksa na
Šalati (Voćarska 106), kada je za načelnika laboratorija postavljen
pukovnik dr. Miroslav Dujić, liječnik. On je uveo nekoliko novih
laboratorijskih pretraga, posebno iz domene hematološke i citološke
dijagnostike.
Doktora Dujića, koji 1955. odlazi
u mirovinu, zamjenjuje na mjestu načelnika mr. ph. Tea Efendić, major,
koja ostaje na toj dužnosti godinu dana. To je vrijeme kad se u
laboratoriju radi već četrdesetak različitih biokemijskih pretraga. Tada
je na mjesto načelnika laboratorija postavljen major dr. Božidar Štraus,
koji je ujedno i prvi specijalist medicinske biokemije. Njegovim dolaskom
u laboratorij broj pretraga koje se rade u laboratoriju znatno se
povećava: uvodi se određivanje jetrenih proba (bilirubin, timol, Weltman
i sublimat), alkalna fosfataza, ukupni kolesterol, elektroliti (kalij,
natrij, kloridi, kalcij i fosfor) i elektroforeza bjelančevina. Prof.dr.
Božidar Štraus je bio je redoviti profesor Farmaceutsko –
biokemijskog fakulteta i voditelj Laboratorija do odlaska u mirovinu 1983
godine.
Sljedeće godine provodi se nova
reorganizacija laboratorija: bolnički laboratorij dobiva profil
kliničko-kemijskog laboratorija, zadržavajući pritom samo biokemijske
pretrage, a hematološke pretrage potpadaju pod zasebno organiziran
Hematološki laboratorij, na čelu s načelnicom laboratorija pukovnicom dr.
Vesnom Rajčić. U tom su se razdoblju rutinske hematološke pretrage za
nehospitalizirane bolesnike radile u Polikliničkom laboratoriju,
smještenom u Vlaškoj 87.
Kliničko-kemijski laboratorij ima tada,
u razdoblju od 1956. do 1960. god., uz stručnog voditelja i 7
laboratorijskih tehničara. Čak i s tako skromnim brojem ljudi u
laboratoriju se uvodi niz novih pretraga, od kojih su najznačajnije
određivanje aktivnosti nekih enzima, kao što su aminotransferaze, LDH,
aldolaza i kolinesteraza. Značaj određivanja tih enzima je utoliko veći
što su to iz domene kliničke enzimologije bile prve laboratorijske
pretrage u našoj zemlji.
U tom razdoblju se broj pretraga i
dalje povećava, kako u pogledu uvođenja novih enzimatskih analiza, tako i
u pogledu uvođenja nekih funkcionalnih testova (primjerice, razni
klirensi i slične pretrage), a proširuje se i dijagnostika metabolizma
lipida na mjerenje ukupnih lipida, fosfolipida, lipoproteina i HDL
kolesterola. Ovaj intenzivni razvoj omogućio je dolazak novih biokemičara
u laboratorij i rezultirao značajnim porastom broja laboratorijskih
pretraga u tom periodu.
Hematološke pretrage imaju svoj
začetak u našoj bolnici od 1945. god., dakle, čak dvije godine ranije od
biokemijskih. U samom začetku one su rađene u jednom malom laboratoriju
koji je bio u sastavu Bakteriološkog laboratorija
Higijensko-epidemiološkog odreda, da bi dvije godine potom potpale pod
Centralni laboratorij, u čijem se sastavu nalaze sve do 1956. god. Tada
se Hematološki laboratorij odvaja kao zasebna jedinica na čelu s
pukovnicom dr. Vesnom Rajčić. Dr. Rajčić znatno proširuje rutinsku
hematologiju, što zapravo predstavlja osnovu razvoja budućeg citološkog
laboratorija u našoj bolnici. Usporedno s navedenim promjenama se razvija
se i koagulacijski laboratorij, napose tijekom i nakon 1964. god.,
dolaskom na rad u Hematološki laboratorij dr. Marijana Pistotnika,
specijaliste transfuziologa, koji uvodi nove koagulacijske pretrage.
Odlaskom dr. Rajčić u mirovinu na
njeno mjesto dolazi dr. Mira Halbauer, koja je po specijalnosti
hematolog-citolog, no na relativno kratko vrijeme, jer ona odlazi na novu
dužnost. Hematološki laboratorij vraća se 1982. godine u sastav
Centralnog laboratorija, te postaje njegov odjel. Mr sc. Stjepan Kiš
postaje voditelj Centralnog laboratorija i ostao je na toj dužnosti do
1992. godine.
Razdoblje finalnih promjena
temelji se na preseljenju bolnice u Novu vojnu bolnicu u Dubravi, a
obuhvaća rješavanje problema vezanih uz novu organizaciju, zapošljavanje
novih kadrova i nabavu dodatne potrebite opreme. Bolnički laboratorij
pritom mijenja ime u Centralni laboratorij, koji se sastoji iz tri
odsjeka:
• Odsjek za rutinske biokemijske
pretrage,
• Odsjek za specijalne biokemijske
pretrage i
• Odsjek za
hematološko-koagulacijske pretrage i citologiju.
Nabavljena je nova i suvremena
laboratorijska oprema, od koje svakako treba navesti autoanalizatore
Chem-1, H-1 i protočni citometar. Nakon preseljenja u novu bolnicu u
Dubravi u svibnju 1988. god, Laboratorij je useljen u prostore veličine
oko 1000 m2. Godinu dana potom citološka dijagnostika se izdvaja iz
laboratorija i prelazi u sastav Odjeljenja za patologiju, a nakon nekoliko
se godina i osamostaljuje kao zasebna organizaciona jedinica.
U novim uvjetima rada broj
laboratorijskih pretraga je znatno povećan.
U
vrijeme Domovinskog rata laboratorijska djelatnost uredno funkcionira,
jednako kao i cjelokupna djelatnost bolnice. Tijekom nove reorganizacije
1992. god. Centralni laboratorij mijenja naziv u Središnji laboratorij, a
novim voditeljem biva imenovan doc. dr. sc. Željko Romić. Djelatnici
laboratorija uključuju se znanstvenoistraživačke djelatnosti koje se
obavljaju u sklopu Kliničke bolnice Dubrava, što rezultira još većim
brojem novih laboratorijskih pretraga, ali i nabavkom novih aparata i
autoanalizatora. Sveukupnim napretkom i razvojem 1999. god. Središnji
laboratorij postaje Zavod za laboratorijsku dijagnostiku.
Rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske iz 2005.god Zavodu za laboratorijsku dijagnostiku dodjeljuje se naziv Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku na temelju priložene dokumentacije te pozitivnog mišljenja Povjerenstva za znanstveno-nastavni rad Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Stručnog povjerenstva Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu.
Danas u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku radi 18 djelatnika visoke stručne spreme, 8 djelatnika više stručne spreme, 17 djelatnika srednje stručne spreme, 2 administratora i 2 djeletnika za obavljanje pomoćnih poslova. Dva djelatnika zaposlena na ugovor o dijelu su profesori Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dio visokostručnih djelatnika Zavoda su: prof. dr. sc. Mladen Biruš, prof. dr. sc. Ivana Čepelak i prof. dr. sc. Željko Romić koji su profesori na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Rajko Kušec profesor je Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a prof. dr. sc. Mladen Petrovečki profesor je Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Stručan
i znanstveni interes djelatnika Zavoda napose je usmjeren na izučavanju
antioksidativnog statusa u različitih oboljenja ljudi, te na istraživanja
upalnog odgovora nastalog tijekom operativnih zahvata.
|
