Alzheimerova bolest je progresivna degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava i najčešći uzrok demencije u starijoj životnoj dobi. Zbog starenja populacije, ova bolest predstavlja sve veći izazov zdravstvenom sustavu koji ulaže napore u razumijevanju etiologije s ciljem pravodobne prevencije i kvalitetnije skrbi pacijenata. Etiologija je vrlo kompleksna te se osim uznapredovale životne dobi i genetske predispozicije kao važni faktori izdvajaju konzumacija alkohola i duhanskih proizvoda, smanjena fizička aktivnost, rijetke socijalne interakcije te kronične bolesti poput hipertenzije i dijabetesa. Na spomenute čimbenike rizika može se utjecati promjenom životnih navika. Bolest karakterizira progresivan tijek, a kao najraniji simptom izdvaja se oštećenje recentne memorije. S vremenom propadaju ostale više kognitivne funkcije uz razvoj poremećaja orijentacije i govora te akalkulija. Nastupom ovih simptoma narušava se kvaliteta života bolesnika i značajno onemogućava radna aktivnost. Daljnjim napredovanjem bolesti razvija se i psihomotorička uznemirenost koja predstavlja najveći izazov za članove obitelji.
Alzheimerova bolest dijeli se u tri kategorije. Prvu kategoriju bolesti predstavlja blagi oblik koji karakterizira oštećenje recentne memorije te poteškoće u socijalnim interakcijama, pacijent je samostalan u svakodnevnim aktivnostima i održavanju higijene. Druga kategorija je umjereni oblik bolesti obilježen progresijom oštećenja pamćenja i orijentacije, a pacijentu je potrebna pomoć u svakodnevnim aktivnostima. Treća kategorija je teški oblik kada je pacijent nepokretan i potpuno ovisan o tuđoj njezi i pomoći.
Klinička obrada uključuje detaljnu anamnezu i neurološki pregled uz kognitivno testiranje (MMSE ili MoCA te Clock Drawing Test). U dijagnostici se koriste neuroslikovne pretrage (CT i MR mozga), funkcijske neuroslikovne metode (SPECT ili FDG-PET), molekularne neuroslikovne pretrage, analiza likvora, kognitivni evocirani potencijali, a u današnje vrijeme sve je veća važnost otkrivanja genetskih biomarkera.
Iako je bolest poznata više od 100 godina, učinkovita terapija i dalje nije pronađena. Lijekovi koji se trenutno koriste poput memantina, donepezila i rivastigmina usporavaju progresiju bolest, ali ne zaustavljaju njezin tijek. Veliki iskorak prema učinkovitijoj terapiji pojavio se unatrag nekoliko godina s otkrićem monoklonalnih antitijela koja djeluju na način da uklanjaju nakupljanje patološkog amiloda za koji se smatra da je jedan od uzročnika odgovornih za razvoj demencije. Međutim, lijek zbog mnogobrojnih nuspojava koje uključuju edem i krvarenje nije odobren na tržištu Europske Unije.
Zbog porasta broja oboljelih i sve većeg pritiska na zdravstveni sustav, Alzheimerova bolest se smatra jednim od najvećih javnozdravstvenih izazova 21. stoljeća. Važno je educirati bolesnike i članove njihove obitelji kako bi se bolest otkrila u ranijim stadijima te omogućila kvalitetna skrb ovih bolesnika.
Sa ciljem povećanja podizanja svijesti i poticanja globalne zajednice na akciju u borbi protiv demencije, svake se godine 21. rujna obilježava svjetski dan borbe protiv Alzheimerove bolesti.
Pripremila: Ljubica Vulje, mag. med. techn.
