Klinika za neurologiju
Klinička bolnica Dubrava
Voditelj
prof. dr. sc. Silvio Bašić, dr. med., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
Članovi
• doc. prim. dr. sc. Davor Sporiš, prof. v. š., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
• prof. dr. sc. Darko Chudy, dr. med., specijalist neurokirurgije
• prof. dr. sc. Lana Mužinić, dr. med., specijalist psihijatrije, subspecijalist forenzičke psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije
• doc. dr. sc. Ivana Bašić, dr. med., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
• dr. sc. Ivana Šušak Sporiš, dr. med., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
• prim. Lejla Ćorić, dr. med., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
• Zrinka Čolak Romić, dr. med., specijalist neurologije, subspecijalist epileptologije
• Nataša Katavić, dr. med.
Epilepsija je jedna od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti prevalencije u Hrvatskoj između 4,8 – 5,5 oboljelih na 1000 stanovnika. U Referentnom centru Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za predoperativnu obradu bolesnika s farmakorezistentnom epilepsijom Klinike za neurologiju KB Dubrava i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu Referentni centar) bolesnici s epilepsijom liječe se po najnovijim i najsuvremenijim svjetskim standardima medikamentoznog liječenja u skladu s nacionalnim kao i smjernicama Internacionalne lige za borbu protiv epilepsije (eng. International League Against Epilepsy – ILAE). Većina bolesnika s epilepsijom ima dobar odgovor na medikamentoznu terapiju, međutim u oko 30-40% bolesnika epileptički napadaji su farmakorezistentni i nakon primjene politerapije.
Farmakorezistentnom epilepsijom smatra se ona epilepsija kod koje se ne postiže zadovoljavajuća kontrola bolesti unatoč terapiji s minimalno dva različita AEL u mono ili politerapiji, koji su pravilno odabrani za tip napadaja / epilepsije / sindroma u adekvatnim dozama, podnošljivi i redovito uzimani. To je posebno ugrožena skupina bolesnika jer se farmakorezistentnost ne manifestira samo učestalim epileptičkim napadajima koji s vremenom dovode do trajnih promjena na neuronskoj mreži /epileptogenoj mreži, nego i povećanim mortalitetom i povećanim rizikom od iznenadne neočekivane smrti (SUDEP), većom učestalošću kognitivnih i psihičkih poremećaja, trauma, socijalnom stigmatiziranosti i smanjenim samopoštovanjem, nuspojavama politerapije i potencijalnim interakcijama s drugim lijekovima. Sve te značajke u konačnici dovode do značajno snižene kvalitete života!
Naš stručni cilj je što ranije provođenje predoperativne obrade kako bi diferencirali bolesnike koji su kandidati za kirurgiju epilepsije (funkcijska neurokirurgija čiji je cilj kompletna resekcija epileptogene zone tj. zona korteksa čijim uklanjanjem dovodimo do potpunog izostanka napadaja) ili neuromodulacijsko liječenje (stimulacija živca vagusa – VNS, i duboka mozgovna stimulacija – DBS) jer se time povećava učinkovitost liječenja te uvelike poboljšava kvaliteta života bolesnika, osobito stoga što je najčešće riječ o mlađoj i radno-sposobnoj populaciji.
Predoperativna obrada uključuje obavezne i dodatne metode koje mogu biti neinvazivne ili invazivne. Obavezne metode uključuju anamnezu i kliničku sliku napadaja, neinvazivni interiktalni skalp EEG, kontinuirano višednevno video EEG snimanje, MR mozga po protokolu za epilepsiju (min. 1.5 T) i neuropsihologijsko testiranje. Dodatne pretrage su sve one koje nisu nužne prilikom obrade svakog bolesnika, ali nam u određenim slučajevima mogu pomoći kod lokalizacije ishodišta napadaja i epileptogene zone te procjeni onesposobljenosti nakon potencijalnog neurokirurškog zahvata. One uključuju invazivno videoEEG snimanje – SEEG sa stereotaksijski implantiranim dubokim intracerebralnim elektrodama, fMR i traktografiju, PET CT mozga i SPECT mozga, psihijatrijsku evaluaciju.
Referentni centar u sklopu Klinike za neurologiju KB Dubrava raspolaže najsuvremenijom medicinsko-tehničkom opremom za dijagnostičku obradu bolesnika s epilepsijom prema vrhunskim standardima koji se provode u visoko specijaliziranim ustanovama u svijetu. Koristimo se sa šest 256-kanalnih video EEG-a s IC kamerama te kortikalnim stimulatorima uz jedan uređaj za termokoagulaciju.
VideoEEG snimanje kod bolesnika s farmakorezistentnom epilepsijom uz MR mozga po protokolu za epilepsiju čini osnovu predoperativne obrade. Značajna nam je za potvrdu dijagnoze epilepsije ili neepileptičkih napadaja (PNEN), vizualizaciju kliničke slike napadaja, postavljanje precizne dijagnoze epilepsije u skladu s Internacionalnom klasifikacijom, a kod žarišnih epilepsija važna nam je za određivanje lateralizacije (desna/lijeva hemisfera) i lokalizacije ishodišta napadaja (frontalno, temporalno, parijetalno, okcipitalno).
Od 2010. g. po prvi put u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske, kao i u široj okolnoj regiji primijenili smo i uveli visokosofisticiranu metodu invazivnog stereo EEG monitoriranja primjenom dubokih moždanih elektroda (SEEG) čime smo se pridružili rijetkim i vrhunskim svjetskim centrima za preoperativnu obradu i liječenje bolesnika s epilepsijom. Rutinski upotrebljavamo neurostimulaciju tijekom obrade SEEG-om a koja se provodi zbog dodatne potvrde i detekcije zone ishodišta napadaja kao i detektiranja funkcionalnih elokventnih područja.
Uvedena je nova metoda liječenja bolesnika s farmakorezistentnom epilepsijom Dubokom moždanom stimulacijom (DBS) koja do sada nije primjenjivana u RH kao i okolnim državama. To je neuromodulacijska tehnika stimulacije određenih regija i jezgara mozga kod farmakorezistentnih bolesnika koji nisu kandidati za resektivnu kirurgiju.
Od 2008. godine provodimo ugradnju VNS-a (stimulator vagusnog živca). Kandidati za ugradnju vagusnog stimulatora su bolesnici koji boluju od farmakorezistentne generalizirane ili žarišne epilepsije kod kojih ne postoji indikacija za drugu vrstu neurokirurškog liječenja.
Moramo naglasiti kontinuiranu znanstvenu (publikacije znanstvenih i stručnih radova te projekata), nastavnu (sudjelovanje u nastavi Katedre za neurologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Osijeku te Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu) i stručnu aktivnost djelatnika (sudjelovanje na međunarodnim i domaćim kongresima, trajne edukacije iz područja epileptologije i neurofiziologije) kao i aktivna uloga u radu Hrvatske lige protiv epilepsije te međunarodnih stručnih tijela.
