Informacije o naručivanju

Način naručivanja za zdravstvene usluge u Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu s reumatologijom:

– eNaručivanje (liječnik obiteljske medicine)

– Online naručivanje putem Web obrasca (https://bespin.kbd.hr/ords/f?p=148:11::::::)

– Osobno naručivanje na šalteru Zavoda

– telefax (01/ 290 2991)

Za naručivanje je potrebna e-uputnica koju prosljeđuje liječnik obiteljske medicine ili interna uputnica koju pacijent sam prilaže kod narudžbe.

Naručivanje telefonom nije moguće zbog nužnosti davanja na uvid ili prilaganja potrebne medicinske dokumentacije (povijesti bolesti ili preporuke specijalista).

Informacije vezane uz naručivanje mogu se dobiti na broj telefona: 01/ 290 3243 u vremenu od 08:00 do 16:00 sati.

KAKO SE PRIPREMITI ZA SPECIJALISTIČKI PREGLED

Kako biste se pripremili za pregled specijalista fizikalne i rehabilitacijske medicine, važno je na pregled doći na vrijeme i obući udobnu odjeću. Također, iznimno je važno sa sobom ponijeti sve relevantne medicinske nalaze te popis lijekova koje uzimate.
Od Vas se može tražiti da izvodite određene pokrete ili vježbe, stoga je važno da nosite odjeću koja vam omogućuje lako kretanje. Također, može se tražiti da uklonite sav nakit ili druge predmete koji bi mogli ometati pregled. Važno je biti otvoren i iskren o svojim simptomima i svim lijekovima ili tretmanima koje ste isprobali u prošlosti. To će pomoći Vašem liječniku da postavi točnu dijagnozu i razvije plan liječenja. Možda će biti potrebno provesti određene dijagnostičke pretrage ili postupke, kao što su krvni testovi ili radiološka obrada u svrhu postavljanja konačne dijagnoze. Važno je slijediti upute liječnika i postaviti sva pitanja koja imate.

KAKO SE PRIPREMITI ZA FIZIKALNU TERAPIJU

Na fizikalnu terapiju dolazi se prema dogovorenoj rezervaciji. Pacijenti su dužni poštovati dogovoreni termin terapije. U slučaju nedolaska na terapiju duže od 3 dana, propuštene termine neće biti moguće nadoknaditi.

Molimo Vas da za fizikalnu terapiju pripremite papuče, veliki ručnik te adekvatnu odjeću za vježbanje. Pacijenti kojima je određena fizikalna terapija u kadi donose i kupaći kostim u koji se mogu presvući u za to predviđenim kabinama. Također molimo da obratite pažnju na osobnu higijenu. Važno je da područje tijela na koji se aplicira terapija bude čisto i nije prethodno tretirano kozmetičkim proizvodima.

Prvi dan fizikalne terapije fizioterapeut otvara fizioterapeutski karton koji sadrži opće podatke o pacijentu, liječničku dijagnozu, fizioterapeutski procjenu i plan fizikalne terapije te suglasnost pacijenta koju potpisujete prvi dan terapije, ukoliko ste suglasni sa terapijom.

Za maloljetnog pacijenta, za pacijenta sa težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog pacijenta suglasnost potpisuje roditelj odnosno zakonski skrbnik.

Bolesnici koji nemaju regulirano dopunsko zdravstveno osiguranje plaćaju participaciju za što se na kraju ciklusa fizikalne terapije izdaje račun. Molimo da svaku promjenu u statusu dopunskog osiguranja u toku provođenja fizikalne terapije odmah prijavite administratoru na šalteru.

Mobitele, novac, nakit i ostale vrijedne predmete nemojte nositi sa sobom na terapiju jer za izgubljene predmete ne odgovaramo.

Za vrijeme provođenja fizikalne terapije molimo pacijente da isključe mobitel.

U nastavku će biti navedene najčešće kontraindikacije za provođenje fizikalne terapije, odnosno stanja u kojima nije dopušteno s fizikalnom terapijom započeti ili ju nastaviti:

Medicinske vježbe:

1. 1. Povišena temperatura
   2. Povišeni krvni tlak
   3. Određene bolesti srca i krvnih žila
   4. Određene bolesti pluća
   5. Bolesti kože
   6. Novonastale ozljede mišića ili zglobova (koje su nastale nakon liječničkog pregleda)
   7. Neke mentalne bolesti koje onemogućuju slijeđenje uputa zdravstvenog radnika

Elektroprocedure:

1. 1. Preosjetljivost na električni napon
   2. Srčani defibrilator/ elektrostimulator
   3. Infekcija na mjestu primjene elektroterapije
   4. Trudnoća
   5. Određene bolesti srca i krvnih žila
   6. Sklonost krvarenju (kod određenih oblika elektroterapije)
   7. Maligna oboljenja
   8. Bolesti kože na mjestu primjene elektroterapije
   9. Metalni umetci ili proteze na mjestu primjene elektroterapije
   10. Neke mentalne bolesti koje onemogućuju slijeđenje uputa zdravstvenog radnika

Terapija ultrazvukom i magnetom:

1. 1. Trudnoća
   2. Infekcija na mjestu primjene terapije
   3. Metalni umetci ili proteze na mjestu primjene terapije
   4. Srčani defibrilator/ elektrostimulator
   5. Povišeni krvni tlak (neregulirani)
   6. Određene bolesti srca i krvnih žila
   7. Maligna oboljenja
   8. Neke mentalne bolesti koje onemogućuju slijeđenje uputa zdravstvenog radnika

Terapija laserom:

1. 1. Trudnoća
   2. Infekcija na mjestu primjene terapije
   3. Metalni umetci ili proteze na mjestu primjene terapije
   4. Bolesti očiju
   5. Bolesti kože na mjestu primjene terapije
   6. Povišeni krvni tlak
   7. Bolesti srca i krvnih žila
   8. Zona epifiznog rasta kod djece (zona rasta kostiju)
   9. Primjena u području očiju i štita žlijezde, maternice, tumora.

Hidroterapija

1. 1. Infekcija na koži ili sluznici
   2. Zarazne bolesti
   3. Krvarenje ili sklonost krvarenju
   4. Povišena temperatura
   5. Povišeni krvni tlak
   6. Određene bolesti srca i krvnih žila
   7. Određene bolesti pluća
   8. Bolesti kože
   9. Metalni umetci ili proteze na mjestu primjene hidroterapije (kod nekih oblika hidroterapije)

Fango terapija

1. 1. Infekcije kože ili sluznice
   2. Krvarenje, otvorene rane
   3. Povišena temperatura
   4. Povišeni krvni tlak
   5. Određene bolesti srca i krvnih žila
   6. Bolesti kože
   7. Alergije na glinu

Stabilometrija

1. 1. Infekcije na stopalu
   2. Ozbiljne ozljede i nestabilnost stopala ili gležnja
   3. Povišena temperatura
   4. Povišeni krvni tlak
   5. Neke bolesti srca i krvnih žila
   6. Neke mentalne bolesti koje onemogućuju slijeđenje uputa zdravstvenog radnika

Treba napomenuti da je ovo samo popis mogućih kontraindikacija i da će liječnik u svakom slučaju provesti detaljnu medicinsku anamnezu prije nego što odluči je li određena vrsta fizikalne terapije prikladna za Vas.

MEDICINSKE VJEŽBE U KUĆNIM UVJETIMA

1. BALANS I RAVNOTEŽA
2. RESPIRATORNI TRENING
3. VJEŽBE ZA KOLJENA
4. VJEŽBE ZA LUMBALNI DIO KRALJEŠNICE
5. VJEŽBE ZA VRATNI DIO KRALJEŠNICE I RAMENA
6. VJEŽBE ZA STOPALA
7. VJEŽBE RAVNOTEŽE I PROPRIOCEPCIJE ZA OSOBE NAKON PREBOLJELE COVID-19 BOLESTI
8. VJEŽBE DISANJA ZA OSOBE OBOLJELE I NAKON PREBOLJENJA COVID-19 BOLESTI (upute, video)
9. VJEŽBE REKONDICIONIRANJA ZA OSOBE OBOLJELE I NAKON PREBOLJENJA COVID-19 BOLESTI

OSTEOARTRITIS

Osteoartritis je vrsta artritisa koja se javlja kada zaštitna hrskavica na krajevima vaših kostiju izgubi strukturu i funkciju tijekom vremena. To može uzrokovati bol, oticanje i ukočenost u zglobovima. Osteoartritis je često stanje, osobito među starijim osobama, i može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu. Najčešće zahvaćeni zglobovi su kukovi, koljena i šake.
Simptomi osteoartritisa mogu varirati ovisno o zahvaćenom zglobu i težini stanja. Uobičajeni simptomi osteoartritisa uključuju bolove u zglobovima, ukočenost i oticanje. Zahvaćeni zglob također može biti topao na dodir i može biti osjetljiv na pritisak. S vremenom zglob može izgubiti opseg pokreta i može postati teško pokretan. U nekim slučajevima, osteoartritis može uzrokovati stvaranje koštanih izbočina, osteofita, koji se mogu razviti oko zahvaćenog zgloba. To može uzrokovati osjećaj kvrgavosti zgloba i otežati kretanje.

Liječenje osteoartritisa obično uključuje kombinaciju lijekova, fizikalne terapije i promjene načina života. Lijekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta mogu pomoći u suzbijanju boli i otekline. Fizikalna terapija može pomoći u poboljšanju funkcionalnosti zahvaćenih zglobova, snaženju okolne muskulature i poboljšanju ravnoteže te propriocepcije. Promjene u načinu života, poput održavanja zdrave tjelesne težine i redovite tjelovježbe, također mogu pomoći u upravljanju simptomima osteoartritisa. U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti korištenje ortopedskog pomagala kako bi se poduprlo zahvaćeni zglob i smanjilo njegovo opterećenje. U teškim slučajevima može biti potrebna ortopedska operacija za reparaciju ili zamjenu zahvaćenog zgloba.

OSTEOPOROZA

Osteoporoza je stanje koje se javlja kada kosti postanu slabe i lomljive. To može dovesti do povećanog rizika od prijeloma, osobito u kukovima, kralješnici i zapešćima. Osteoporoza je češća kod starijih osoba, osobito žena, ali može pogoditi bilo koga.
Za prevenciju osteoporoze važno je održavati balansiranu prehranu koja uključuje puno kalcija (oko 1000 mg dnevno) i vitamina D, provoditi redovitu tjelesnu aktivnost te izbjegavati pušenje i prekomjernu konzumaciju alkohola.
Liječenje osteoporoze obično uključuje lijekove koji poboljšavaju gustoću kostiju i smanjuju rizik od prijeloma. Ovi lijekovi tako da usporavaju brzinu razgradnje kosti. Druge mogućnosti liječenja osteoporoze mogu uključivati hormonsku nadomjesnu terapiju za žene koje su prošle kroz menopauzu i lijekove koji pomažu povećati apsorpciju kalcija, smanjiti količinu kalcija izgubljenu urinom te poticati izgradnju kosti. Osim lijekova, liječenje osteoporoze također uključuje ranije navedene promjene životnog stila, kao što je zdrava prehrana koja uključuje mnogo kalcija i vitamina D, redovito vježbanje te izbjegavanje pušenja i prekomjerne konzumacije alkohola.
Rehabilitacija za osteoporozu obično je usmjerena na poboljšanje ravnoteže i koordinacije kako bi se spriječili padovi koji mogu dovesti do kompresivnih prijeloma. Također može uključivati vježbe za poboljšanje mišićne snage i fleksibilnosti, edukaciju o mjerama prevencije pada i prilagodbe životnog prostora i aktivnosti novodijagnosticiranoj bolesti.

Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o najboljim mogućnostima liječenja za vaše individualne potrebe.

KRIŽOBOLJA

Bol u leđima čest je problem s kojim se susreće večina populacije. Može biti uzrokovan nizom čimbenika, poput nepravilnog podizanja tereta, lošeg držanja ili prenaprezanja leđnih mišića. U nekim slučajevima to može biti uzrokovano ozbiljnijim medicinskim stanjima, kao što je hernija diska ili spinalna stenoza.

Za ublažavanje bolova u leđima važno je održavati pravilno držanje i provoditi redovitu tjelesnu aktivnost kako biste ojačali mišiće leđa. Osim toga, primjena leda ili topline na zahvaćeno područje može pomoći u ublažavanju boli. Lijekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta također mogu biti učinkoviti u kratkoročnom liječenju bolova u leđima. Prije uzimanja lijekova preporučuje se konzultirati obiteljskog liječnika ili ljekarnika.

Ako bolovi u leđima potraju (>6 tjedana) ili se pogoršaju, važno je konzultirati se s liječnikom. Liječnik će moći procijeniti vaše stanje i preporučiti daljnje mogućnosti liječenja, poput fizikalne terapije ili lijekova na recept.

U nekim slučajevima bol u leđima može biti znak ozbiljnijeg temeljnog stanja. Važno je potražiti liječničku pomoć ako uz bolove u leđima osjetite bilo koji od sljedećih simptoma:

• Iznenadna, jaka bol u leđima
• Bol koja se širi niz nogu ili u stražnjicu
• Slabost ili utrnulost u nozi ili stopalu
• Poteškoće pri hodanju ili stajanju
• Gubitak kontrole pražnjenja crijeva ili mjehura
• Groznica ili zimica
• Neobjašnjivi gubitak tjelesne mase
• Kvržica ili oteklina na leđima

Zapamtite, važno je brinuti se o svojim leđima kako biste spriječili bolove i druge moguće zdravstvene probleme. Održavanje zdravog načina života, uključujući redovitu tjelovježbu i dobro držanje, može pomoći da vaša leđa budu zdrava i bez bolova.

BOL U VRATU

Bol u vratu je često stanje koje može biti uzrokovano nizom čimbenika, uključujući loše držanje, naprezanje mišića i ozljede. Simptomi boli u vratu mogu uključivati ukočenost, bol i osjećaj zatezanja u vratu. U nekim slučajevima bol u vratu također može uzrokovati glavobolju, bol u ramenima i poteškoće pri kretnjama vrata.
Simptomi crvene zastavice za bol u vratu znakovi su upozorenja koji mogu ukazivati na ozbiljnije osnovno stanje:

• iznenadna, jaka bol u vratu
• bol koja se širi niz ruku ili u rame
• slabost ili utrnulost u ruci ili šaci
• poteškoće pri hodanju ili stajanju
• gubitak kontrole crijeva ili mjehura
• groznica ili zimica
• neobjašnjivi gubitak težine
• osjećaj knedle u grlu ili otekline u području vrata

Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, važno je obratiti se svom liječniku obiteljske medicine.

Čimbenici rizika za bol u vratu uključuju loše držanje, sjedilački način života i stres.  Kako biste spriječili bol u vratu, važno je održavati dobro držanje, izbjegavati predugo zadržavanje u jednom položaju i redovito vježbati.
Liječenje boli u vratu ovisit će o temeljnom uzroku boli. U mnogim slučajevima bol u vratu može se liječiti kombinacijom ispravnog držanja, vježbi za vratnu muskulaturu i kratkotrajne uporabe bezreceptnih lijekova za bol. Primjena topline ili hladnoće na zahvaćeno područje također može pomoći u smanjenju boli i ukočenosti. U nekim slučajevima preporučuje se fizikalna terapija ili tjelovježba kako bi se poboljšala fleksibilnost i snaga u vratu. U teškim slučajevima može biti potrebna operacija za liječenje stanja koja uzrokuju bol u vratu, poput prolapsa intervertebralnog diska s elementima spinalne stenoze i dugotrajnim neurološkim simptomima koji ne odgovaraju na konzervativno liječenje. Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o najboljim mogućnostima liječenja za vaše individualne potrebe.

REUMATOIDNI ARTRITIS

Reumatoidni artritis kronični je autoimuni poremećaj koji uzrokuje upalu u zglobovima, što dovodi do boli, oticanja i ukočenosti. Može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu, ali najčešće zahvaća šake, zapešća i koljena. Reumatoidni artritis je progresivna bolest, što znači da se s vremenom obično pogoršava. Čimbenici rizika za reumatoidni artritis uključuju obiteljsku povijest bolesti, ženski spol i pušenje.

Simptomi reumatoidnog artritisa mogu varirati, ali obično uključuju bol, oticanje i ukočenost u zglobovima. Zglobovi također mogu biti topli na dodir i osjetljivi na pritisak. U nekim slučajevima, osobe s reumatoidnim artritisom također mogu osjetiti umor, gubitak apetita i gubitak težine. Simptomi reumatoidnog artritisa imaju tendenciju dolaziti i prolaziti, s razdobljima pojačanih simptoma, pogoršanjima, nakon kojih slijede razdoblja remisije u kojima se simptomi poboljšavaju ili nestaju. Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, važno je razgovarati sa svojim liječnikom radi pravilne dijagnoze i plana liječenja.

Liječenje reumatoidnog artritisa obično uključuje kombinaciju lijekova i promjene načina života. Lijekovi za reumatoidni artritis mogu uključivati nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) koji pomažu u smanjenju boli i otekline i antireumatske lijekove koji modificiraju bolest (DMARD) za usporavanje napredovanja bolesti. U nekim slučajevima tzv. biološki ili bioslični lijekovi mogu se koristiti za ciljanje određenih dijelova imunološkog sustava i pomoć u kontroli upale. Uz lijekove, liječenje reumatoidnog artritisa također uključuje fizikalnu terapiju koja pomaže u poboljšanju funkcije i pokretljivosti zglobova te ortopedska pomagala za pomoć pri kreteanju, poput štapa, štake, hodalice ili proteza.
Važno je blisko surađivati sa svojim obiteljskim liječnikom i reumatologom  kako biste razvili idealan plan liječenja koji odgovara Vašim potrebama.

SPONDILOARTRITISI

Spondiloartritis je izraz koji se koristi za opisivanje skupine autoimunih poremećaja koji utječu na kralješnicu i zglobove. To je vrsta upalnog artritisa koji može uzrokovati bol, ukočenost i oticanje u području kralješnice, sakroilijakalnih zglobova, kukovima i drugim zglobovima. Spondiloartritis je kronično stanje, što znači da obično traje dugo i može se s vremenom pogoršati. Čimbenici rizika za spondiloartritis uključuju obiteljsku povijest bolesti, muški spol i postojanje određenog genetskog markera zvanog HLA-B27.

Simptomi spondiloartritisa mogu varirati, ali obično uključuju bol, ukočenost i oticanje u kralješnici i zglobovima. Zglobovi također mogu biti topli na dodir i osjetljivi na pritisak. U nekim slučajevima, osobe sa spondiloartritisom također mogu osjetiti umor, gubitak apetita i gubitak težine. Simptomi spondiloartritisa imaju razdoblja pojačanih simptoma nakon kojih slijede razdoblja remisije u kojima se simptomi poboljšavaju ili privremeno nestaju.

Liječenje spondiloartritisa obično uključuje kombinaciju lijekova i promjene životnih navika. Lijekovi za spondiloartritis mogu uključivati nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) koji pomažu u smanjenju boli i otekline i antireumatske lijekove koji modificiraju bolest (DMARD) za usporavanje napredovanja bolesti. U nekim slučajevima biološki ili bioslični lijekovi mogu se koristiti za ciljanje određenih dijelova imunološkog sustava i pomoć u kontroli upale. Uz lijekove, liječenje spondiloartritisa također može uključivati fizikalnu terapiju i stacionarnu rehabilitaciju koja pomaže u održavanju poboljšanju funkcije zglobova te tonusa i trofike muskulature. Također, moguća je potreba za ortopedskim pomagalom za pomoć pri kretanju ili održavanju adekvatne funkcije pojedinog zgloba.
Važno je blisko surađivati sa liječnicima kako biste razvili idealan plan liječenja koji odgovara Vašim potrebama.

MOŽDANI UDAR

Moždani udar je hitno medicinsko stanje koje se javlja kada je poremećen dotok krvi u mozak. Može biti uzrokovan ugruškom koji blokira protok krvi u mozgu ili puknućem krvne žile koja uzrokuje krvarenje. Najčešći čimbenici rizika za moždani udar uključuju visoki krvni tlak, dijabetes i pušenje. Simptomi moždanog udara mogu varirati, ali obično uključuju iznenadnu slabost, obamrlost ili paralizu jedne strane tijela, poteškoće u govoru ili razumijevanju govora i probleme s vidom na jednom ili oba oka. Ostali simptomi moždanog udara mogu uključivati vrtoglavicu, gubitak ravnoteže i iznenadnu, jaku glavobolju. Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, važno je odmah potražiti liječničku pomoć. Vrijeme je od presudne važnosti u liječenju moždanog udara, a brza medicinska skrb može pomoći u smanjenju oštećenja mozga i poboljšanju izgleda za uspješan oporavak

Liječenje moždanog udara ovisit će o vrsti moždanog udara i težini simptoma. U mnogim slučajevima, pravovremno liječenje moždanog udara može uključivati lijekove za otapanje krvnih ugrušaka ili zaustavljanje krvarenja.

Rehabilitacija nakon moždanog udara je proces koji pomaže pojedincima da se oporave od moždanog udara i vrate što je moguće više funkcija te nastave voditi normalan život. Obično uključuje tim zdravstvenih radnika, uključujući liječnike, medicinske sestre, terapeute i druge stručnjake, koji rade s pojedincem na razvoju personaliziranog plana liječenja. Rehabilitacija uključuje fizikalnu terapiju za pomoć u povratku pokretljivosti i snage, radnu terapiju za pomoć u svakodnevnim aktivnostima i govornu terapiju za pomoć u komunikaciji. Cilj rehabilitacije nakon moždanog udara je poboljšati funkciju i kvalitetu života te pomoći pojedincu da ostvari svoj maksimalni potencijal. Važno je blisko surađivati s rehabilitacijskim timom kako bi se osigurali najbolji mogući ishodi.

PARKINSONOVA BOLEST

Parkinsonova bolest je kronično neurološko stanje koje utječe na kretanje. Uzrokovana je gubitkom moždanih stanica koje proizvode neurotransmiter zvan dopamin, koja pomaže u kontroli kretanja. Simptomi Parkinsonove bolesti obično uključuju tremor, ukočenost i poteškoće s ravnotežom i koordinacijom. Ostali uobičajeni simptomi Parkinsonove bolesti mogu uključivati nejasan govor, poteškoće s gutanjem i promjene u rukopisu. Kako bolest napreduje, neki ljudi također mogu doživjeti kognitivne promjene, kao što su problemi s pamćenjem ili poteškoće s donošenjem odluka, kao i emocionalne promjene, kao što su depresija ili anksioznost. Bolest obično napreduje tijekom vremena, a također može uzrokovati kognitivne i emocionalne promjene. Iako ne postoji lijek za Parkinsonovu bolest, liječenje može pomoći u upravljanju simptomima i poboljšati kvalitetu života.

Liječenje Parkinsonove bolesti ovisit će o težini simptoma i potrebama pojedinca. U mnogim slučajevima liječenje Parkinsonove bolesti može uključivati lijekove za nadoknadu dopamina koji je izgubljen zbog bolesti ili za pomoć mozgu da učinkovitije koristi preostali dopamin. Ti lijekovi mogu uključivati levodopu, koja se u mozgu pretvara u dopamin, i agoniste dopamina, koji oponašaju učinke dopamina. Sukladno indikaciji, može se preporučiti fizikalna terapija u svrhu poboljšanja pokretljivosti, koordinacije i ravnoteže. Također u rehabilitaciji govora i pisanja važna je uloga logopeda. Radni terapeut ima važnu ulogu u oporavku i prilagodbi u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života.
Važno je blisko surađivati sa svojim liječnicima kako biste razvili plan liječenja koji odgovara Vašim potrebama.

MULTIPLA SKLEROZA

Multipla skleroza (MS) je kronična autoimuna bolest koja pogađa središnji živčani sustav, uzrokujući širok raspon simptoma, uključujući slabost mišića, poteškoće s koordinacijom i ravnotežom te probleme s vidom i govorom. Rehabilitacija je važan dio liječenja MS-a i može pomoći pacijentima da upravljaju simptomima i poboljšaju kvalitetu života.

Rehabilitacija za MS obično uključuje kombinaciju različitih terapija, uključujući fizikalnu terapiju, radnu terapiju, govornu terapiju i druge oblike terapije. Ove terapije mogu poboljšati tjelesno i mentalno zdravlje pacijenata, smanjiti učinke MS-a na njihov svakodnevni život i poboljšati njihovu opću dobrobit.

Fizikalna terapija MS-a obično je usmjerena na poboljšanje mišićne snage, koordinacije i ravnoteže, kao i na smanjenje mišićne spastičnosti i drugih fizičkih simptoma bolesti. Radna terapija, s druge strane, usmjerena je na pomoć pacijentima da razviju vještine i strategije koje su im potrebne za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, kao što su odijevanje, jedenje i korištenje kupaonice.

Govorna terapija može pomoći pacijentima s multiplom sklerozom da poboljšaju svoju sposobnost komunikacije, rješavanjem problema s govorom, gutanjem i kognitivnim vještinama. Drugi oblici terapije, poput kognitivno-bihevioralne terapije i terapije koja se temelji na svjesnosti, mogu pomoći pacijentima s MS-om da se nose s psihološkim i emocionalnim izazovima bolesti.

Općenito, rehabilitacija je važan dio liječenja MS-a i može pomoći pacijentima da upravljaju simptomima, poboljšaju svoje tjelesno i mentalno zdravlje i poboljšaju ukupnu kvalitetu života.

SINDROM KARPALNOG TUNELA

Sindrom karpalnog tunela je stanje koje se javlja kada živac n. medianus, koji ide od podlaktice do šake, komprimira u području pešća šake, tzv. karpalnom kanalu ili tunelu. To može uzrokovati bol, utrnulost i trnce u ruci i prstima, najčešće palca, kažiprsta, srednjeg prsta te polovice prstenjaka. Ovi su simptomi često gori noću i mogu biti popraćeni slabošću u ruci. U nekim slučajevima, osobe sa sindromom karpalnog tunela također mogu doživjeti gubitak snage stiska ili poteškoće sa stiskanjem šake. Simptomi sindroma karpalnog tunela često su gori kada je zglob savijen, primjerice kada držite telefon ili volan. Sindrom karpalnog tunela često je uzrokovan ponavljajućim pokretima ruke, poput tipkanja ili korištenja miša, koji mogu vršiti pritisak na živac. Čimbenici rizika za sindrom karpalnog tunela uključuju pretilost, trudnoću i određena medicinska stanja, poput dijabetesa i reumatoidnog artritisa.
Liječenje sindroma karpalnog tunela ovisit će o težini stanja. U mnogim slučajevima, blagi do umjereni sindrom karpalnog tunela može se liječiti nekirurškim metodama, kao što su udlage za zglob, koje pomažu zadržati zglob u neutralnom položaju i smanjuju pritisak na srednji živac. Fizikalna terapija također je korisna u poboljšanju fleksibilnosti i snage šake i zapešća. U nekim slučajevima, lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), mogu se propisati kako bi se smanjila oteklina i bol. Za teške slučajeve sindroma karpalnog tunela može biti potrebna operacija kako bi se oslobodio pritisak na živac. Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o najboljim mogućnostima liječenja za vaše individualne potrebe.

TENISKI LAKAT

Teniski lakat, poznat i kao lateralni epikondilitis, stanje je koje uzrokuje bol i ukočenost u laktu. Uzrokuje ga prekomjerna upotreba ili naprezanje mišića i tetiva koje polaze s vanjske strane lakta. Teniski lakat obično se viđa kod ljudi koji se bave sportovima s reketom, no može se pojaviti i kod ljudi koji se bave drugim aktivnostima koje uključuju ponavljajuće pokrete ruku i šaka. Simptomi teniskog lakta mogu uključivati bol i ukočenost u laktu, slabost u šaci i zapešću te poteškoće u hvatanju predmeta. Bol može biti jača kada je lakat savijen, kao što je rukovanje ili držanje reketa. U nekim slučajevima, osobe s teniskim laktom također mogu osjetiti krepitacije pri pomicanju lakta ili trnce u prstima.
Liječenje teniskog lakta ovisit će o težini stanja. U mnogim slučajevima blagi do umjereni teniski lakat može se liječiti nekirurškim metodama, kao što su mirovanje i fizikalna terapija. Fizikalna terapija može uključivati vježbe za poboljšanje fleksibilnosti i snage u laktu, zapešću i šaci, kao i tehnike koje pomažu u kontroli boli. U nekim slučajevima, lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi, mogu se propisati kako bi se smanjila oteklina i bol. U teškim slučajevima teniskog lakta može biti potrebna operacija kako bi se oslobodio pritisak na tetive i mišiće.
Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o najboljim mogućnostima liječenja za Vaše potrebe.

GOLFERSKI LAKAT

Golferski lakat, poznat i kao medijalni epikondilitis, stanje je koje uzrokuje bol i ukočenost u laktu. Uzrokuje ga prekomjerna upotreba ili naprezanje mišića i tetiva koje se pričvršćuju na unutarnju stranu lakta. Golferski lakat obično se viđa kod ljudi koji igraju golf, no može se pojaviti i kod ljudi koji se bave drugim aktivnostima koje uključuju ponavljajuće pokrete ruku i šaka. Simptomi mogu uključivati bol i ukočenost u laktu, slabost u šaci i zapešću te poteškoće u hvatanju predmeta.

Liječenje će ovisiti o težini stanja. U mnogim slučajevima, blagi do umjereni golferski lakat može se liječiti ne kirurškim metodama, kao što su mirovanje i fizikalna terapija. Fizikalna terapija može uključivati vježbe za poboljšanje fleksibilnosti i snage u laktu, zapešću i šaci, kao i tehnike koje pomažu u kontroli boli. U nekim slučajevima, lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), mogu se propisati kako bi se smanjila oteklina i bol. U teškim slučajevima golferskog lakta može biti potrebna operacija kako bi se oslobodio pritisak na tetive i mišiće.

URIČNI ARTRITIS (GIHT)

Giht je vrsta artritisa koja uzrokuje bol, oticanje i ukočenost zglobova. Uzrokovan je nakupljanjem mokraćne kiseline u krvi, koja se može formirati u kristale koji se potom talože u zglobovima. To može dovesti do iznenadnih, jakih napadaja boli, crvenila i osjetljivosti zahvaćenih zglobova. Najčešće zahvaćeni zglob je nožni palac, ali giht može zahvatiti i gležnjeve, koljena, zapešća i prste, ali i druge zglobove. Čimbenici rizika za giht uključuju pretilost, visoki krvni tlak i pretjeranu konzumaciju alkohola.
Najčešći simptomi gihta su:

• Intenzivna bol u zglobovima
• Ograničen raspon pokreta: Zahvaćeni zglob može biti ukočen i teško ga je pokretati.
• Toplina i crvenilo: koža iznad zahvaćenog zgloba može biti topla na dodir i izgledati crvena ili ljubičasta.
• Osjetljivost: zglob može biti vrlo osjetljiv i bolan, čak i pri laganom pritisku.

U nekim slučajevima giht može uzrokovati groznicu i zimicu, kao i umor i opći osjećaj nelagode. Simptomi gihta obično se pojave iznenada i mogu trajati nekoliko dana do tjedan dana prije nego što se povuku.

Liječenje gihta obično uključuje lijekove za smanjenje upale i boli, kao i lijekove za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) često se koriste za smanjenje boli i otekline tijekom napadaja gihta. Lijekovi koji se nazivaju inhibitori ksantin oksidaze mogu se koristiti za snižavanje razine mokraćne kiseline u krvi i sprječavanje budućih napada gihta. Ovi lijekovi uključuju alopurinol i febuksostat. U nekim slučajevima, lijek koji se zove probenecid može se koristiti s učinkom pomoći  bubrezima da izluče više mokraćne kiseline. Kolhicin je još jedan lijek koji se može koristiti za ublažavanje simptoma gihta, ali može izazvati nuspojave poput mučnine i proljeva.

Osim lijekova, liječenje gihta također može uključivati promjene u prehrani i načinu života. Izbjegavanje hrane i pića s visokim udjelom purina, poput mesnih iznutrica, inćuna i alkohola, može pomoći u snižavanju razine mokraćne kiseline u krvi i spriječiti napade gihta. Održavanje zdrave težine i redovito vježbanje također mogu pomoći u smanjenju rizika od nastanka gihta. U teškim slučajevima giht se može liječiti injekcijama kortikosteroida ili kirurškim zahvatom uklanjanja naslaga kristala mokraćne kiseline iz zglobova.

UGANUĆE GLEŽNJA

Uganuće gležnja je uobičajena ozljeda koja nastaje kada se ligamenti koji podupiru gležanj istegnu ili pokidaju. To se može dogoditi kada je gležanj uvrnut ili okrenut izvan normalnog raspona pokreta. Najčešći simptomi uganuća gležnja uključuju bol, oteklinu, modrice, ukočenost i nestabilnost zahvaćenog gležnja. Ostali simptomi mogu uključivati poteškoće oslanjanja na zahvaćeni gležanj, osjetljivost na dodir i osjećaj krepitacija pri kretnjama gležnja. U teškim slučajevima, gležanj se može činiti deformiranim ili pogrešno postavljenim, a u području stopala možete osjetiti utrnulost ili trnce. Ako sumnjate da ste uganuli gležanj, važno je potražiti liječničku pomoć kako bi se utvrdila ozbiljnost ozljede i primilo odgovarajuće liječenje.

Uganuća gležnja obično se liječe metodom RICE, koja označava odmor, led, kompresiju i elevaciju. Odmaranje gležnja i izbjegavanje aktivnosti koje opterećuju gležanj mogu pomoći u smanjenju otekline i boli. Primjena leda preko tkanine na zahvaćeno područje na 15-20 minuta također može pomoći u smanjenju otekline. Omatanje gležnja kompresivnim zavojem može pomoći u njegovoj stabilizaciji i pružiti dodatnu potporu. Konačno, podizanje gležnja iznad razine srca može pomoći u smanjenju otekline. Lijekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta, također se mogu kratkoročno koristiti za ublažavanje boli. Važno je posjetiti liječnika ako je bol jaka ili ako ne možete opteretiti gležanj.

Nakon težih uganuća gležnja, važno je proći rehabilitaciju kako bi gležanj pravilno zacijelio i kako bi sespriječile buduće ozljede. Rehabilitacija obično uključuje kombinaciju vježbi za poboljšanje raspona pokreta, jačanje mišića oko gležnja i poboljšanje ravnoteže i koordinacije. Ove vježbe mogu pomoći smanjiti otekline, poboljšati cirkulaciju i vratiti funkciju gležnju. Važno je slijediti propisani rehabilitacijski program i izbjegavati aktivnosti koje bi mogle dodatno opteretiti gležanj dok potpuno ne zacijeli.

TENDINOZA ROTATORNE MANŠETE RAMENA

Tendinoza rotatorne manšete je stanje koje zahvaća tetive rotatorne manšete, skupinu mišića i tetiva koje okružuju rameni zglob. Karakterizira ga degeneracija i oticanje tetiva, što može uzrokovati bol, ukočenost i slabost u ramenu. Tendinoza rotatorne manšete češća je kod osoba starijih od 40 godina i kod onih koji su prethodno imali ozljedu ramena. Također je češći kod osoba koje izvode ponavljajuće pokrete iznad glave, poput bacanja lopte ili bojanja stropova. Liječenje tendinoze rotatorne manšete može uključivati fizikalnu terapiju, lijekove, a u nekim slučajevima i operaciju.

Simptomi tendinoze rotatorne manšete mogu varirati, ali uobičajeni simptomi uključuju bol i ukočenost u ramenu, slabost u ramenu i poteškoće u kretanju ramena. Ovi se simptomi mogu razvijati postupno tijekom vremena i mogu biti gori noću ili kada pokušavate pomaknuti rame. Drugi simptomi tendinoze rotatorne manšete mogu uključivati osjećaj pucanja ili škripanja u ramenu, gubitak opsega pokreta u ramenu i poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što je posezanje iznad glave ili podizanje predmeta. Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, važno je konzultirati se s liječnikom radi pravilne dijagnoze i plana liječenja.

Liječenje tendinoze rotatorne manšete može varirati ovisno o težini stanja i simptomima pojedinca. Glavni cilj liječenja je smanjiti bol i ukočenost te poboljšati pokretljivost u ramenu. Uobičajeni tretmani za tendinozu rotatorne manšete uključuju fizikalnu terapiju, lijekove i u nekim slučajevima operaciju. Fizikalna terapija za tendinozu rotatorne manšete može uključivati različite medicinske vježbe i procedure koje pomažu u poboljšanju raspona pokreta i snage u ramenu. Lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) i kortikosteroidi, mogu se koristiti za smanjenje boli i otekline. U teškim slučajevima tendoze rotatorne manšete može biti potrebna operacija za popravak ili uklanjanje oštećenih tetiva.

Važno je blisko surađivati s rehabilitacijskim timom kako biste razvili plan rehabilitacije koji je prilagođen Vašim specifičnim potrebama i ciljevima.

SINDROM SMRZNUTOG RAMENA

Smrznuto rame, također poznato kao adhezivni kapsulitis, stanje je koje uzrokuje ukočenost i bol u ramenom zglobu. Obično se razvija polagano i pogoršava se s vremenom te može otežati kretnje ramena i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Smrznuto rame je češće kod ljudi starijih od 40 godina i kod onih s određenim zdravstvenim stanjima, poput dijabetesa ili povijesti srčanog ili moždanog udara. Točan uzrok smrznutog ramena nije dobro poznat, ali može biti povezan s kombinacijom čimbenika, kao što su upala, ožiljci i promjene u zglobnoj čahuri.

Simptomi smrznutog ramena mogu varirati, ali uobičajeni simptomi uključuju ukočenost i bol u ramenom zglobu, poteškoće u kretanju ramena i osjećaj stezanja u ramenu. Ovi se simptomi mogu razvijati postupno tijekom vremena i mogu biti gori noću ili kada pokušavate pomaknuti rame. Ostali simptomi smrznutog ramena mogu uključivati gubitak opsega pokreta u ramenu, poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što je odijevanje ili posezanje iznad glave i slabost u mišićima ramenog pojasa. Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma, važno je konzultirati se s liječnikom radi pravilne dijagnoze i plana liječenja.

Liječenje smrznutog ramena može varirati ovisno o težini stanja i simptomima. Glavni cilj liječenja je smanjiti bol i ukočenost te poboljšati pokretljivost u ramenu. Uobičajeni tretmani za smrznuto rame uključuju fizikalnu terapiju, lijekove, a u rijetkim slučajevima i operaciju. Fizikalna terapija može uključivati različite vježbe i tehnike koje pomažu u poboljšanju raspona pokreta i snage u ramenu. Lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) i kortikosteroidi, mogu se koristiti za smanjenje boli i otekline. U teškim slučajevima smrznutog ramena može biti potrebna operacija uklanjanja ožiljnog tkiva radi poboljšanja opsega pokreta u zglobu. Važno je konzultirati se s liječnikom kako biste odredili najbolji plan liječenja za vašu specifičnu situaciju.

REHABILITACIJA OSOBA S KRONIČNIM RESPIRATORNIM BOLESTIMA

Respiratorna rehabilitacija specijalizirani je program intervencija vođen specijalistom fizikalne i rehabilitacijske medicine koji može pomoći u poboljšanju disanja i funkcije pluća kod ljudi s kroničnim plućnim bolestima, kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), cistična fibroza, intersticijska bolest pluća i plućna sarkoidoza. Cilj respiratorne rehabilitacije jest pomoći osobama s kroničnim plućnim bolestima da dišu ispravno, savladaju tehnike eliminacije sekreta i tehnike eliminacije zaduhe,  poboljšaju mišićnu snagu i izdržljivost, koje mogu pomoći u podupiranju pluća i olakšati disanje. Iznimno važna komponenta respiratorne rehabilitacije jest briga o ravnoteži, prevencija rizika pada te prevencija razvoja osteosarkopenije i kaheksije. Respiratorna rehabilitacija također uključuje edukaciju o upravljanju Vašim stanjem i promjenama načina života kako biste poboljšali plućnu funkciju i kvalitetu života. Respiratorna rehabilitacija provodi se timskim pristupom čiji su članovi: specijalist fizikalne i rehabilitacijske medicine, pulmolog, fizioterapeut, medicinska sestra, klinički nutricionist, logoped, radni terapeut, klinički psiholog te liječnici specijalisti drugih specijalnosti sukladno kliničkoj indikaciji.

Respiratorna rehabilitacija može biti indicirana za osobe s nizom različitih respiratornih poremećaja, uključujući kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB), astmu, intersticijske bolesti pluća, sarkoidozu i tumore pluća. Ostala stanja koja mogu imati koristi od rehabilitacije dišnog sustava uključuju kronični bronhitis, emfizem i druga respiratorna stanja koja uzrokuju poteškoće s disanjem. Općenito, respiratorna rehabilitacija može biti indicirana za svakoga tko ima kronični respiratorni poremećaj koji uzrokuje poteškoće – zaduhu u svakodnevnim aktivnostima, poput hodanja ili penjanja stepenicama. Također se može preporučiti osobama koje su nedavno imale operaciju ili druge medicinske intervencije na dišnom, kako bi im se pomoglo u oporavku i ponovnom uspostavljanju respiratorne funkcije.

KARDIOLOŠKA REHABILITACIJA

Kardiološka rehabilitacija je program individualiziranog, planiranog i vođenog tretmana i vježbi koji mogu pomoći u poboljšanju zdravlja srca i kvalitete života kod ljudi koji su imali srčani udar, operaciju srca ili druga stanja povezana sa oboljenjem srca kao ciljnog organa. Cilj srčane rehabilitacije je pomoći osobama sa srčanim problemima da se vrate svojim normalnim aktivnostima i smanjiti rizik od budućih kardioloških problema. Tim zdravstvenih radnika, uključujući liječnike, medicinske sestre i fizioterapeute, može pomoći u razvoju programa rehabilitacije koji je prilagođen Vašim potrebama. Program može uključivati vježbe za poboljšanje funkcionalnog kapaciteta za fizičku aktivnost, aerobne vježbe i vježbe izdržljivosti, kao i edukaciju o upravljanju vašim stanjem i promjenama načina života sukladno dijagnozi. Kardiološka rehabilitacija također može uključivati savjetovanje koje će vam pomoći u upravljanju stresom i emocionalnim blagostanjem, kao i podršku nutricionista koji će doprinjeti zdravom izbor prehrane. Vaš liječnik može pomoći odrediti je li kardiološka rehabilitacija pravi izbor za Vas na temelju vaše povijesti bolesti i trenutnog stanja.

POSTCOVID STANJE

Stanje nakon preboljelog COVID-19, ranije poznat kao dugi COVID i post COVID sindrom  je skupina simptoma koji se mogu javiti kod nekih ljudi nakon što su preboljeli COVID-19. Ovi simptomi mogu uključivati umor, bolove u mišićima i zglobovima, otežano disanje, kašalj, gubitak mišića, poremećaj ravnoteže i  smanjene motoričke sposobnosti. Obično se javlja nakon težih slučajeva COVID-19 bolesti, no može se javiti i nakon blažih oblika.

Temeljni terapijski pristup je rehabilitacijom i drugim oblicima terapije koji pomažu u poboljšanju motoričkih sposobnosti i smanjuju simptome. Ovisno o težini simptoma, liječenje može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Stanje nakon COVID-19 bolesti obično nije stanje opasno po život, ali može značajno utjecati na kvalitetu života. Važno je da osobe koje su se oporavile od COVID-19 bolesti budu svjesne mogućnosti razvoja ovog stanja i da razgovaraju sa svojim liječnikom ukoliko osjete bilo koji od opisanih simptoma. Liječenje može pomoći u poboljšanju simptoma i smanjiti utjecaj novonastalog stanja na svakodnevni život.