Vizita američkih kirurga u prvoj akciji “Face to Face” u svibnju 1993. godine kada je u desetak dana operirano više od trideset ranjenika.
Maksilofacijalna traumatologija je dio maksilofacijalne kirurgije koja se smatra kolijevkom struke jer je upravo potreba adekvatnog zbrinjavanja opsežnih i brojnih maksilofacijalnih ozljeda u Prvom svjetskom ratu bila najjači poticaj za njezin razvitak. Profesor Ivo Čupar, osnivač Klinike, utemeljitelj je i naše maksilofacijalne traumatologije. Kako je Klinika osnovana neposredno uoči Drugog svjetskog rata, broj traumatiziranih bolesnika naglo je rastao, što je uvjetovalo proširenje bolničkog odjela. U to je vrijeme Klinika bila jedini centar specijaliziran za ozljede lica i čeljusti, a liječenje ratnih ozljeda bilo je dugotrajno i postupno. Preokret u liječenju ozljeda kostiju lica omogućio je rutinsko uvođenje antibiotika tako da se ranije nepoželjna osteosinteza počela sve češće primjenjivati, iako pretežno za prijelome donje čeljusti. Prof. Čupar već 1959. godine uvodi vlastitu metodu osteosinteze pločicama s vijcima fiksiranim maticom. U liječenju prijeloma srednjeg lica počinje se uočavati prednost otvorene repozicije u odnosu na ekstenziju preko gipsane kape. Posebni doprinos daje profesor Barlović u sudsko-medicinskom ocjenjivanju povreda maksilofacijalne regije.
Na Odjelu za traumatologiju Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta nalazi se i previjalište za traumatizirane bolesnike.
U razdoblju generacijskih izmjena sedamdesetih i osamdesetih godina dolaze i novi pogledi i kritičke revizije uvriježenih metoda. Godine 1981. u liječenju prijeloma donje čeljusti uvodi se kompresivna AO osteosinteza. Rutinskim uvođenjem osteosinteze mini pločicama, u početku pretežno za prijelome donje čeljusti, a zatim i za prijelome srednjeg lica, utrt je put suvremenom načinu zbrinjavanja prijeloma kostiju lica. Takav način zbrinjavanja prijeloma bio je od presudne važnosti tijekom Domovinskog rata kada su svakodnevno pristizali ranjenici s opsežnim kominutivnim lomovima s velikim koštanim defektima i često opsežnim ozljedama mekog tkiva. Imedijatno definitivno zbrinjavanje ozljeda mekog tkiva i rana stabilna osteosinteza prihvaćeni su i proklamirani stavovi od početka. U liječenju traumatskih defekata mandibule uvedena je rekonstrukcija Titanium MESHom, a za minucioznu rekonstrukciju komunitivnih lomova kostiju lica uvedeni su setovi s mini i mikro pločicama. Kirurzi Klinike su svoja iskustva i spoznaje u liječenju ratnih ozljeda prezentirali u većem broju radova u domaćim i stranim časopisima. Veliku ulogu, ne samo u nabavi opreme za suvremenu koštanu kirurgiju, već nadasve u edukaciji kirurga u Klinici, odigrali su kolege iz Američke akademije za rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju iz SAD-a i Švicarske, organiziravši u Hrvatskoj program “Face to Face”. Prve mikrovaskularne rekonstrukcije strijelnih ozljeda čeljusti izvršene su već u prvoj akciji “Face to Face” u svibnju 1993. godine kada je u desetak dana operirano više od trideset ranjenika. Osim složenih koštanih rekonstrukcija, usvojen je čitav niz novih tehnika u zbrinjavanju traumatskih defekata mekog tkiva (totalni defekti nosa, usnica i lica).
Suvremenim pristupom u maksilofacijalnoj traumatologiji osigurava se uspostavljanje normalne funkcije i oblika kostiju lica i kod multifragmentarnih prijeloma.
Preseljenje u prostore Kliničke bolnice Dubrava uveliko je utjecalo na poboljšanje kvalitete liječenja ozljeda čeljusti i lica. Mogućnost kontinuirane radiološke dijagnostike i kompjuterske tomografije, mogućnost timskog zbrinjavanja politraumatiziranih bolesnika i bolesnika s udruženim kraniocerebralnim ozljedama neke su od ključnih prednosti kojima je omogućeno ono bez čega je suvremena maksilofacijalna traumatologija nezamisliva – imedijatno definitivno zbrinjavanje. Danas se većina traumatiziranih bolesnika liječi odmah po prijemu, odnosno tijekom dežurstva, u čemu sudjeluju svi kirurzi Klinike.
U KB Dubrava Odjel za traumatologiju Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta ima vlastito previjalište i ordinaciju te dio postelja u Poluintenzivnoj jedinici Klinike. Odjel ima 20 bolničkih postelja a unutar posteljnog fonda priključen je Zavod za oralnu kriurgiju pod vodstvom prof. dr. sc. Darka Macana, a Odjelna sestra je Suzana Horvatić, mag. med. techn.
Višegodišnje bavljenje teškim i kompliciranim ratnim ozljedama rezultiralo je sve većim interesom za usavršavanjem toga dijela struke u Klinici, tako da se stručna razina, a i tehnička opremljenost traumatološke djelatnosti Klinike kontinuirano razvijala. Proširenje spektra rada u maksilofacijalnoj traumatologiji omogućeno je donacijama prijateljske Klinike u Wurzburgu kroz suradnju s doc. dr. sc. Josipom Billom i Klinikom u Salzburgu i njezinim voditeljem prof. dr. sc. Krenkelom te uključenje u AO edukaciju. Iz svega navednoga možemo zaključiti da razina maksilofacijalne traumatologije u Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta još uvijek prati svjetsku razinu.