Klinika za unutarnje bolesti utemeljena je 5. svibnja 1995. godine odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske na prijedlog Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezin razvojni kontinuitet prati se od 18. stoljeća kada je uspostavljena prva vojna bolnica Austrougarske monarhije u Zagrebu. Kroz burna razdoblja koja je naša domovina prolazila na povijesnom putu kroz različite državne zajednice na putu do samostalnosti, internistička djelatnost mijenjala se i prilagođavala aktualnim prilikama. Interni odjel Vojne bolnice u Vlaškoj ulici nakon završetka 2. svjetskog rata imao je 200 kreveta, no pravi infrastrukturni i prostorni uvjeti za snažniji razvoj internističkih djelatnosti ostvareni su izgradnjom novog objekta bolnice u Dubravi i prelaskom tadašnje Vojne bolnice Zagreb u sustav civilnog zdravstva Republike Hrvatske 16. prosinca 1991. godine. Postojeća stručna djelatnost dodatno je unaprijeđena dolaskom liječnika iz drugih zagrebačkih klinika, dok su u međuvremenu stasali i naraštaji liječnika koji su svoje specijalizacije završili u našoj Klinici. Prva predstojnica Klinike u razdoblju od 1995. do 1998. godine bila je prof. dr. sc. Mirjana Alač. Nakon nje, vođenje Klinike preuzeo je prof. dr. sc. Velimir Božikov do 2012. godine koji je ujedno bio i ravnatelj KB Dubrava od 1994. – 2001. godine. U razdoblju od 2012. do 2017. godine predstojnica Klinike bila je prof. dr. sc. Jadranka Morović-Vergles, od 2017. do 2021. godine predstojnik Klinike bio je prof. dr. sc. Ivica Grgurević, a od 2021. godine dužnost predstojnika Klinike obnaša doc. prim. dr. sc. Joško Mitrović.
Posebno poglavlje Klinike ispisano je u razdoblju pandemije COVID-19 od ožujka 2020. godine u kojemu je naša bolnica pretvorena u stožernu ustanovu za liječenje oboljelih od te bolesti radi čega su morale biti privremeno obustavljene naše uobičajene aktivnosti. S velikim ponosom i zahvalnošću ističem da su liječnici i sestre Klinike za unutarnje bolesti činili većinu kadra koji je podnio teret ove zdravstvene ugroze, ulažući svoje znanje, hrabrost i požrtvovnost kako bi pružili najbolju skrb bolesnicima. Dio naših djelatnika koji zbog zdravstvenih razloga nisu mogli sudjelovati u izravnoj skrbi za COVID bolesnike preraspodijeljen je u druge zagrebačke bolnice gdje su nastavili zbrinjavati ostale naše bolesnike i pomagati u radu tih ustanova. Sve ovo svjedoči o velikoj angažiranosti i predanosti naših djelatnika koji su na najbolji mogući način opravdali slovo i duh Hipokratove prisege.