1. Pulmološka funkcionalna dijagnostika
1.1. Spirometrija i bronhodilatacijski test
Spirometrija je osnovna pretraga u procjeni plućne funkcije. To je neinvazivni postupak koji je nezaobilazan u dijagnostici i praćenju akutnih i kroničnih bolesti dišnih putova, ali i niza drugih bolesti. Spirometrija prvenstveno govori o mogućnosti postojanja opstruktivnih i/ili restriktivnih smetnji ventilacije i dijagnostici zaduhe, a kod bolesnika kojima je postavljena dijagnoza plućne bolesti prije svake kontrole potrebno je učiniti spirometriju.
Prije spirometrije
2 sata prije pretrage pacijent ne smije jesti niti konzumirati alkoholna pića. Pušenje je strogo zabranjeno 30 minuta prije obavljanja spirometrije, iako bi bilo poželjno ne pušiti 24 sata prije pretrage.
Prije pretrage potrebno je izbjegavati korištenje respiratornih lijekova, tj. inhalera („pumpice”) i to:
-
-
- kratkodjelujuće bronhodilatatore 6 – 8 sati prije testiranja (Ventolin)
- dugodjelujuće bronhodilatatore 12 – 24 sata prije testiranja.
-
Ukoliko lijek uzimate dva puta dnevno, prije spirometrije je poželjno preskočiti jutarnju dozu na dan testiranja. Ukoliko lijek uzimate jednom dnevno, posljednje uzimanje lijeka mora biti barem 24 sata prije testiranja.
Tijekom spirometrije
Spirometrija se radi u sjedećem položaju. Prije pretrage bit će Vam pokazano kako puhati u spirometar. Od Vas će se možda zatražiti da puhnete 3 ili više puta u spirometar kako bi se provjerilo jesu li očitanja svaki put slična. Sama spirometrija traje do 20 minuta.
Tehnika za puhanje spirometrije
Potrebno je duboko udahnuti, najbrže i najdublje što možete do maksimalnog limita te nakon što Vam tehničar signalizira, ispušete zrak izvan pluća najbrže moguće dok Vam se pluća u potpunosti ne isprazne. Usne ne smijete odvajati od usnika.
Nakon spirometrije uzimate nalaze i idete na pregled pulmologa ukoliko ste naručeni.
1.2. Difuzijski kapacitet za ugljični monoksid (DLCO)
Mjeri se učinkovitost „prijenosa” (difuzije) kisika i ugljičnog dioksida između pluća (alveola) i krvi. DLCO je koristan dijagnostički test u određivanju određenih plućnih bolesti. DLCO se obično radi uz spirometriju. Za mjerenje se koristi posebna smjesa plinova koje pacijent udahne nakon čega se zadržava dah 10 sekundi, a zatim se mjeri količina smjese plinova koje je pacijent uzeo kod udisaja te koliko je vratio pri izdisaju.
Nakon pretrage idete na pregled kod pulmologa ukoliko ste naručeni.
1.3. FeNO test ili frakcija izdahnutoga dušikovog oksida
FeNO je dijagnostička pretraga kojom se mjeri razina dušikovog monoksida (NO) u izdahnutom zraku, a služi za određivanje stupnja težine plućne bolesti kao i za procjenu učinkovitosti terapije. Test se obično izvodi uz spirometriju. a razlika je da kod FeNO testa pacijent nakon maksimalnog udisaja polako izdiše kroz sistem.
1.4. 6MWT / 6-minutni test hodanja
6-minutni test opterećenja hodom je test kojim se utvrđuje kako pacijent podnosi napor. Služi za procjenu respiratornog stanja pacijenta i praćenja radi procjene učinka lijekova koje pacijent uzima. Pacijent u navedenom test 6 minuta hoda između dviju točaka. Pacijent sam određuje brzinu hoda.
1.5. Plinska analiza arterijske krvi s acidobaznim statusom (PAAK i ABS)
Plinska analiza arterijske krvi je pretraga kojom se utvrđuje stanje plinova (kisika i ugljičnog dioksida) i pH vrijednosti arterijske krvi. Krv se vadi iz radijalne arterije koja se nalazi kod zapešća, a nakon vađenja krvi potrebno je snažno pritisnuti ubodno mjesto radi sprječavanja jačeg krvarenja.
2. Pulmološki UZV i EBUS